On pokušava da spoji modu s umetnošću i u nju uplete što više vlastitih osećanja i stavova. Njegova odeća, koja se može kupiti i u Beogradu, predstavlja novi vintage pristup koji se igra brisanjem sezonskih trendova. Zadnju reč u njegovim kreacijama uvek ima kreativnost.

Koji svoj komad izdvajaš kao najkarakterističniji za svoj dizajn?
Haljinu. Nju mogu da posmatram kao slikarsko platno koje mogu da slikam, printam, plisiram; u nju mogu da utkam sva svoja trenutna osećanja i utiske koje doživim u svakodnevnom životu. Na njoj mogu da eksperimentišem s formom i linijom.

Koje druge oblasti umetnosti te najviše inspirišu?
Slikarstvo, poezija, fotografija... Ne isključujem ni pozorište, kao ni muzičke i plesne umetnosti, jer mislim da kreativac mora da ima veliki sluh za sve oblasti umetnosti.

Koliko su ti važni komentari drugih na tvoj rad? Koliko se prilagođavaš sredini, tendencijama?
Ne obraćam mnogo pažnje na to šta drugi misle o mom radu, ali ipak sam veoma srećan kada naiđem na sredinu koja voli moj rad. Nikako se ne prilagođavam ni tržištu, ni vremenu, ni trendovima. Bitno je da dizajner svoj vlastiti stil dovede do toga da bude društveno prepoznatljiv, pa i prihvatljiv. A doći do toga možeš jedino ako slušaš samoga sebe.

Šta je najteži, a šta najzanimljiviji deo tvog posla?
Najteži deo je verovatno kada vidiš da ti tržište smanjuje zasluženu cenu kreacije u čije stvaranje si uložio toliko vremena i truda. Najzanimljivije mi je kada uspem da napravim nešto izvan svojih očekivanja; kada srećem ljude na ulici ili u pozorištu u mom komadu koji se i meni kao dizajneru činio previše ekstravagantnim dok sam ga stvarao u ateljeu.

Šta je po tvom mišljenju poslednja najveća/najuticajnija promena u modi?
Za mene to je definitivno odlazak Johna Galliana sa scene. Ostali smo uskraćeni, siguran sam, za genijalne prezentacije mode. Ako sada pogledate novu kolekciju Diora ili njegovog vlastitog brenda, za koji, nažalost, više nema prava da radi, videćete da uopšte nema te genijalne jedinstvenosti. Za mene je on jedan od najvećih modnih velikana svih vremena i ono što se sa njim desilo posledica je svetske globalizacije.

Kako komentarišeš sve veći procvat konceptualne umetnosti?
S jedne strane, mnogo mi je drago što je tako, jer sve više umetnika ima mogućnost da predstavi svoj rad i da ih vidi masa, a s druge strane, na taj način se čini i kontraefekat, jer mnogo nekvalitetnih umetnika dolazi do izražaja, a na taj način se i masa udaljuje od kvaliteta. Najvažnije što si naučio o dizajnu? Ključ do pravog uspeha u dizajnu jeste inovativnost. Treba iz godine u godinu menjati svoj dizajn i estetiku, a ipak zadržati prepoznatljivu liniju. Treba znati biti iza i ispred vremena, što se u mojim kreacijama jako dobro vidi. Iza svakog dizajna treba da stoji neka priča, nije dovoljno da je stvar samo lepa.

Kako dizajn menja svet?
Dizajn i dizajneri imaju veliki uticaj, ljudi danas nemaju mnogo vremena, veoma malo misle svojom glavom i konzumiraju skoro sve što im je ponuđeno. Dizajn je najrasprostranjenija sfera umetnosti jer je i najdostupniji. Reciklaža i očuvanje životne sredine pre nekoliko godina pojavili su se kao trend u dizajnu i način na koji dizajneri mogu da promene svet. Veliki borac za očuvanje životne sredine, Vivienne Westwood je poznata po tome što savetuje ljude da kupuju malo, ali kvalitetno.

Opiši nam ukratko svoje viđenje modne sezone proleće-leto 2012?
Vidim da preovlađuje bela u kombinaciji sa svim drugim bojama. Nikako se ne možemo otarasiti zlatne nijanse, iz sezone u sezonu, što mi je veoma drago. Ima previše crne za moj ukus, ali to je verovatno uticaj svetske krize. Jedna od najzanimljivijih i najboljih u sezoni mi je kolekcija Viktora i Rolfa.

Gde vidiš sebe kao modnog dizajnera za deset godina?
Ne volim da gledam toliko daleko u budućnost, a verujem u to da svako dobije ono što zasluži, tako da sebe vidim na nekom visokom i veoma kreativnom mestu.