Najbolje pišem kada sam besna. 

Najbolje kuvam kada sam vesela. 

Najlošije spavam kada sam uplašena. 

Najudaljenija sam od planete Zemlje kada sam zaljubljena. 

Najprisutnija sam među Zemljanima kada sam zabrinuta za njihovo dobro. 

Taj moj pomalo ekstremni osećaj empatije jeste nešto što sam osvestila relativno kasno u svom životu. Kada sam bila mala, mislila sam da svi ljudi intenzivno, poput mene, osećaju stvari oko sebe. Onda sam primetila da ljudi smatraju jako neobičnim to što ja tako burno proživljavam svet oko sebe. Onda sam neko vreme činila sve da ne osećam stvari koje me se lično ne tiču, pa da se nekako anesteziram jer je postalo previše mučno i bolno, puno toga se akumuliralo, a ovo tlo vazda je u nekom gustom sosu. Onda sam shvatila dakako je ta anestezija #shortcut do autodestrukcije. 

E, a onda sam počela da proučavam empatiju i kolege empate i da vidim kakve sve tehnike postoje da bi ovaj život postao podnošljiviji i vazda na neki svoj način lep. Za sve u životu postoji dugme On/Off. 

Naučila sam da je sasvim okej da se isključim, da kreiram svoj svet, Zamak i u zamku njegove žitelje. Iza mojih zatvorenih kapija vlada moj set pravila, a Njeno Veličanstvo Mašta Bujna caruje i nema vidljivih satova. Strogo su kontrolisani sadržaji koji se tu pojavljuju, a mnogo likovi iz ove radne stvarnosti NE postoje u Zamku. Oni se na pragu dematerijalizuju i postaju OFF.

Sve je i ovako stvar percepcije.   

Prvi put kada sam čula mantru „Gde ti je fokus - tu ti je energija“, nisam je razumela, a onda sam povezala da mi ono na šta obraćam pažnju daje ili oduzima energiju. I polako sam počela da eliminišem stvari i radnje koje mi troše bateriju. Deinstalirala sam aplikacije iz svog softvera koje mi prave potrošnju pa posle moram danima da budem na punjačima. 

Ima nekih ljudi koji nam izvlače životnu energiju - popularno definisani kao energetski vampiri, baš kao što ima i takvih „vampirskih“ sadržaja - tračevi su na primer jedači prane. 

Dovoljno je samo preskočite jednu trač partiju i već se smeši plus.

Čudno je ovo vreme u kome ima puno konfuzije, agresije, dezorijentisanosti. 

Ljudi nepoznate ljude oslovljavaju sa „ljubavi“ - to je postala svakodnevna uzrečica, srca piče na sve strane u svakodnevnoj komunikaciji - samo je jedan klik razlike između lutajućeg srca i bloka iste osobe. 

Sveli smo se na šarenoliku, ali ipak skučenu ponudu emotikona jer čini se da je tako lakše - tada retko šta shvatamo lično. 

Ne dotiče me - to je imperativ. 

Ne pokazivati da ti je stalo. 

Ne ložiti se ni na šta.

„Vidi ovu paljevinu.“

„Oladi - idi grmi negde drugde.“

„Šta se pali ovaj kao da nešto može da promeni.“

Čini se da je važno imati poker face, biti toliko kul da si mrtav ladan, sve izgovarati ravnim glasom - ni slučajno pokazati strast prema životu, osim u kontrolisanim uslovima u krugu istomišljenika ili skriven iza lažnog profila udariti po hejtu svih hejtova.   

Mirenje i trpno stanje, gutanje knedli i atmosferične Insta slike kao u nekoj epizodi Jutro će promeniti sve - to je #zeitgeist, duh vremena.

I sve tako dok nešto u nama ne eksplodira ili ne implodira. 

Zato što to gutanje knedli nije ljudski - još nismo postali nadograđeni, pimpovani, ukršteni sa nekim robotom - poslednji modeli androida. 

Emocije se potiskuju, guraju duboko u sebe, jedna se preliva u drugu, sve se komplikuje kao u centrifugi, kao u prepunom busu gradskog saobraćaja u špicu. Bes i tuga, nostalgija i zabrinutost, dezorijentisanost, uplašenost, snažna potreba da se na sekund opet bude bezbrižan, zapitanost, usamljenost, osećaj da nisi dovoljno vredan, da ne zaslužuješ ili pak da si potcenjen - sve te emocije pomešane poput raznolikog povrća u mešanoj zimnici.

Ako se fermentiraju, mogu da proizvedu subjektivni osećaj kao da si na kefiru od magičnih pečuraka. Od toga biću može da pozli jer ceo taj miks može da stvori neverovatnu prazninu. Zato je važno da se nađe pravo mesto i pravo vreme da se svaka emocija iskaže. To je ta emotivna higijena. Ovog proleća koje u februaru već može da se oseti u zraku - valja napraviti računovodstvo do sada proživljenih emocija, kao i lista željenih i novih nikad doživljenih.

Pitam se, pitam... 

Koja željena emocija vam je na mestu broj 1 za proleće 2k19?

______________________________________________   

Tekst: Luna Lu

Zapratite ELLE na Instagramu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>https://www.instagram.com/elleserbia/