Poznati grafički dizajner nam priča o Kraljici koja vedri njegove dane....
Moja Kraljica je moja žena. To bi, logično, značilo da sam ja Kralj. To bi značilo da je naša ćerka Princeza, da smo mi dinastija Stojanović i da se naše skromno Kraljevstvo sastoji od par desetina kvadrata na Neimaru. Nije loše za jednog dizajnera. To je, naravno, tako samo u izmišljenim bajkama koje pričamo Princezi pred spavanje. Ona sama doda, tu i tamo, po nekog jednoroga.
Sad ih imamo tri. Ekipa Jednoroga posećuje raznorazne planete u svemiru i pomaže svojim čarolijama stanovnicima u nevolji. Juče smo bili na Planeti Prozora, gde su jednog dana svi prozori ostali otvoreni, a napolju je bila Zima. Jednorozi su to brzo rešili tako što su zamolili Veliki Vetar da snažno dune i zatvori prozore. Posle te intervencije, nikome nikada na Planeti Prozora nije bilo hladno. Međutim, kada se ujutro svi lepo vratimo u realan život, nešto čarobne prašine od sinoć ipak ostane.
Kralj ne dozvoljava da se ta prašina čisti. Princeza krene u školicu da nacrta 225. nastavak serije o Jednorozima, a Kraljica ode na posao. Posao nije lak. Raznovrstan je i zahtevan. Puno se putuje. Moraš da imaš nekoliko glava, ruku i nogu, a ako ih nemaš moraš da ih izmisliš. A posle, kada se vratiš u svoje malo Kraljevstvo, moraš da izmišljaš sa Princezom i Kraljem, priče o Jednorozima.
Dakle, biti Kraljica je ozbiljan posao, u kojem je moja žena jedna od najboljih, takoreći u Upravnom odboru Svih Kraljica Svemira.