Pravi Muškarac je retka zverka. Neke od nas su prosto imale sreće, pa su ga našle slučajno, odmah znajući da je „to to” i da je potraga završena; neke su toliko očajnički za njim žudele da su ga „izmislile” i odlučile da je baš taj s kojim su sada onaj pravi; neke su ga našle, pa ga izgubile i tako postale žrtve ženskog prokletstva poznatog i kao „niko više neće biti kao On”; a neke, nažalost, nikad ne uspeju da ga pronađu – ili bar misle da je tako. Da li zato što su imale manje sreće, a više nerealnih očekivanja, ostaje tema za debatu.

Ovaj tekst je samo rezime svih onih (slatkih?) muka kroz koje prolazimo u avanturi zvanoj potraga za Gospodinom Savršenim i možda mala posveta svim onim Pravim Muškarcima koji su nam, na ovaj ili onaj način, obeležili neke nedelje, mesece, godine, neka važna životna razdoblja. Šta uopšte definiše tog Pravog Muškarca? I odmah smo na klizavom terenu, jer svaka od nas ima svoj tačan odgovor. A kriterijumi se menjaju brzinom svetlosti, kao uostalom i društvo u kom živimo. Nekada je Pravi Muškarac podrazumevao uglađenost, prefinjenost, manire, dubok glas, zavodljiv pogled, pantalone ispeglane „na crtu” i sjajne cipele, buket cveća i pridržavanje vrata... To su oni Pravi za kojima smo uzdisale kao devojčice, muškarci oličeni u Gregoryju Pecku, Laurencu Olivieru, Garyju Cooperu, Genu Kellyju... Godine su prolazile i ubrzo smo shvatile da ima nešto i u grubim, divljim, dečački šarmantnim, neuhvatljivim tipovima i tada smo u svojim muškarcima tražili pomalo Marlona Branda, Jamesa Deana, Paula Newmana, Clarka Gabla...

Konačno, odrasle smo i shvatile da nijedan naš muškarac neće biti samouveren i idealan kao oni s filmskog platna, ali smo istovremeno i naučile da volimo sve one lepe sitne mane koje čine svakog pravog čoveka, otkrile smo svakodnevno i realno, otkrile da i tu ima magije i čarolije. Ali i poteškoća. Možda je dobar trenutak da razmislimo – šta zapravo očekujemo od čoveka svog života? Sve smo imale neke podugačke spiskove i „stroga” pravila kako mora da izgleda, ponaša se prema nama, ali i prema sebi, taj Pravi Muškarac. A onda smo shvatale da spiskovi mogu malo i da se skrate.

Odjednom počinjemo da primećujemo po knjižarama naslove tipa Poželjni muškarci: kako ih naći, Pametno zabavljanje: kako da nađete svog muškarca, Začarajte muškarca: kako da ga uhvatite i zadržite opčinjenog... (* sve knjige su dostupne na Amazonu i naslovi su pravi). I shvatamo da smo postale deo jednog tržišta sa ogromnim potencijalom – tržišta žena u potrazi za muškarcem svog života. Onim Pravim! I sve manje verujemo sopstvenim instinktima, osećanjima, a sve više posežemo za tuđim iskustvima, instrukcijama, savetima. Čitamo knjige, razmenjujemo priče, sve u želji da osmislimo najbolju strategiju za privlačenje onog Pravog. Sve manje vremena i energije posvećujemo svojim istinskim željama i snovima. Sve češće idemo na zabave osmišljavajući različite pristupe „problemu”, pristajemo čak i na sastanke na slepo, zaboravljajući mantru u koju možda malo žena danas zaista veruje – muškarac našeg života pojaviće se kad ga najmanje očekujemo i tamo gde ga nikako ne očekujemo.

I dok se Pravi negde skriva, ostaje pitanje: muškarci, gde ste? U ovom trenutku, iz prosečnog praktičnog i priličnog teorijskog iskustva, izvlačim nekoliko mogućih odgovora na ovo pitanje: Još nisu shvatili da bi mogli biti nečiji Pravi Muškarci i zasad im je dovoljna uloga maminog sina. To su svi oni divni, prijatni, zabavni muškarci s kojima možete da ćaskate do ranog jutra o filmovima, stripovima, represivnim političkim sistemima, kojima i dalje dobro stoje patike, farmerke i obična majica, uglavnom su između dva posla ili rade nešto usput jer još uvek istražuju svoje prave želje i ambicije. Pažljivi, duhoviti, nezreli taman dovoljno da to bude privlačno, ali koji će se posle divno provedene večeri uvek vratiti u toplo porodično gnezdo jer „imamo veliki stan, pa moje praktično i ne srećem... Mama mi je super, stvarno, odlično kuva, uvek su mi sređene stvari po sobi, a nikad ne zabada nos u ono što radim...”. A uz to ide još i: „Čekam da zatvorim kombinaciju za stambeni kredit, glupo mi je da iznajmljujem...”  Ako ste još u fazi u kojoj vam prija zabavljanje iz srednjoškolskih dana, ovakav muškarac je idealan izbor.

Pravi Muškarci mogu biti i oni koji jure između sastanaka i poslovnih ručkova, ambiciozni, profesionalno ostvareni, karijerom usmereni frajeri koji će nas zadiviti svojom sigurnošću, samopouzdanjem, pričama i zanimljivim avanturama s poslovnih sastanaka na kojima se „obrću milioni”, uvek elegantni, uvek pomalo u žurbi, nikad isključenog mobilnog telefona i uvek spremni da nam nedostatak pažnje nadoknade skupim poklonom ili ekskluzivnim izlaskom gde ćemo biti viđeni... Dosta sjaja i glamura, premalo istinske bliskosti i intimnosti.

Konačno, naš Gospodin Pravi je možda već bio nečiji Pravi Muškarac, pa je iz te veze izašao povređen, uplašen, razočaran. Put do njegovog srca često može da bude ispunjen dodatnim preponama u vidu nepoverenja, čestih promena raspoloženja, odsutnih pogleda iza kojih ćete samo nagađati šta se krije, nevoljnosti da se veza „uozbilji”, izbegavanja zajedničkog života... Uz sve to, veza može biti na dodatnim iskušenjima ukoliko je iz prethodnog odnosa ostalo bilo šta neraščišćeno ili bivši partneri dele odgovornost za zajedničko dete.

A ako ste mislile da se samo žene bave tipologijom muškaraca – grešite. Čak se i ozbiljna nauka bacila u proučavanje te „druge vrste” ne bi li nam olakšala izbor. Dr Stephen Whitehead, predavač Univerziteta Keele i član Foruma za izučavanje roda pri britanskoj vladi, nakon 15 godina proučavanja objavio je praktični vodič kroz tipove muškaraca i identifikovao čak 27 različitih „vrsta” (The Many Faces of Man). Od Adonisa, posvećenog samo svom izgledu, do onih koji žele da nam izigravaju očeve, od strogih i visokomoralnih do onih posvećenih samo uživanju. Ono što, prema istraživanju dr Whiteheada, za žene predstavlja veliki izazov jeste suočavanje sa činjenicom da su muškarci veoma promenljive ćudi.

„Muškarci mogu u jednom trenutku biti hrabri i posvećeni, a već sledećeg nesigurni i puni oklevanja. Mogu biti mačo sa svojim prijateljima, ali stidljivi pred svojim devojkama ili majkama. Mogu voleti svoju decu duboko, ali izbegavati da ih zagrle i poljube. Konačno, muškarci mogu strastveno voleti svoju ženu, ali je istovremeno varati. Da biste razumeli muškarce, morate razumeti način na koji su odgajani, jer to upravlja njihovim životima. Muževnost nije nešto sa čime se muškarci rađaju.” Zaključak dr Whiteheada prilično ohrabruje – muškarci se mogu promeniti! „Tokom života, moguće je da se muškarac izmeni, čak i ako to ne namerava. Nijedan od njih ne dostiže neki konačan stupanj muškosti, muževnosti, već uvek na njemu radi, pokušava da bude muškarac u svakoj situaciji u kojoj se nađe.”

A kad ga konačno pronađete... Tek onda počinje prava agonija – kako ga zadržati?  Ali o tome nekom drugom prilikom.

Tekst: Ana Martinoli