Kada kažemo prava žena, šta je ono što nam prvo padne na pamet?

Skoro svakodnevno u javnosti čujemo poneku priču na ovu temu. Novinari, NVO aktivisti, ali i činioci javnog sektora često ukazuju na njenu važnost. Ipak, čini se kao da o ženskim pravima nikada nije suvišno govoriti.

Kroz razgovor sa klijentkinjama i prijateljicama koje se nađu u situaciji da štite neka svoja prava, najpre primetim da jesu informisane, ali da nisu sigurne u to što su čule, pročitale, što im je neko u neformalnom razgovoru pomenuo. Zato je bitno da znamo šta je to što nam je zakonom garantovano kao pravo. U ovom tekstu će biti reči o 5 stvari na koje imaš pravo, a da to možda i ne znaš. Hajde da krenemo od najosetljivije teme.

1. Žrtva nasilja kao bivši emotivni partner

Prvo što nas asocira na ženska prava je uglavnom sitacija u kojoj smo iz nekog razloga ugrožene. Nažalost, svedoci smo učestale pojave nasilja u porodici izraženog prema ženama, kako fizičkog, tako i psihičkog i ekonomskog. U ovoj situaciji bitno je znati kome prvo da se obratiš i šta možeš da ostvariš. Kada govorimo o fizičkom nasilju, prvi korak je pozvati policijsku službu i prijaviti slučaj. Mera koju policija može da odredi da bi zaštitila žrtvu jeste privremeno udaljenje učinioca iz stana i privremena zabrana učiniocu da kontaktira žrtvu nasilja i prilazi joj. Ova mera traje 48h, a sud je može produžiti za još 30 dana. Iako živimo u eri interneta kada svako može da dođe osnovnih informacija putem jednog klika na Google-u, za svaki slučaj bih pomenula ko se sve smatra članom porodice. Prema važećem Porodičnom zakonu to su supružnici ili bivši supružnici, deca, roditelji i ostali krvni srodnici, te lica u tazbinskom ili adoptivnom srodstvu, odnosno lica koja vezuje hraniteljstvo, lica koja žive ili su živela u istom porodičnom domaćinstvu, vanbračni partneri ili bivši vanbračni partneri, lica koja su međusobno bila ili su još uvek u emotivnoj ili seksualnoj vezi, odnosno koja imaju zajedničko dete ili je dete na putu da bude rođeno, iako nikada nisu živela u istom porodičnom domaćinstvu. Dakle, ova zaštita se odnosi na mnogo širi pojam, a ne samo na supružnike kako se to često pogrešno smatra. Sama mera uvedena je Zakonom o sprečavanju nasilja u porodici, kao odgovor države na gorući problem.

2. Should I stay or should I go

Još jedno, ali ne i manje važno pitanje jeste razvod braka i odluka o tome ko će biti staratelj dece. Ovaj postupak jednako je osetljiv i neugodan za sve učesnike, ali kod žena primećujem onaj uglavnom iracionalni strah „uzeće mi decu jer nemam posao, stan, ušteđevinu, manje zarađujem od supruga...“. Žene su i dalje često sklone da ostaju u toksičnim bračnim odnosima onda kada nemaju finansijsku samostalnost. Novac nam pruža osećaj sigurnosti, dok se u njegovom nedostatku osećamo nemoćno. Upravo taj momenat, pojačan osećanjem odgovornosti prema deci, utiče na ženu da ne preduzme prvi korak ka razvodu. Međutim, Porodični zakon daje rešenje za ovu situaciju tako što predviđa da dete i roditelj koji vrši roditeljsko pravo imaju pravo stanovanja na stanu čiji je vlasnik drugi roditelj deteta ako oni nemaju pravo svojine na useljivom stanu. Pravo stanovanja (habitatio) traje do punoletstva deteta.

m-t-elgassier-cugryvziO_M-unsplash.jpg
Unsplash/M T Elgassier 

3. Bračna zajednica = vanbračna zajednica?

Često se postavlja pitanje šta je sa partnerima koji nisu u formalnom braku, već žive u vanbračnim zajednicama. Da li imaju ista prava kao i bračni partneri? Skoro sam negde pročitala podatak da je u Srbiji povećan broj dece rođene u vanbračnoj zajednici, što svedoči o tome da je prisutan nemali broj vanbračnih zajednica. Povodom prekida ovog partnerskog odnosa ne vodi se postupak pred sudom, ali postoje prava koja se regulišu. Da pojasnim, bračna i vanbračna zajednica su zakonom načelno izjednačene, ali postoje izvesne razlike. Jedna od osnovnih leži u tome da vanbračni partneri nisu zakonski naslednici. Međutim, iako ne postoji zakonska pretpostavka o zajedničkoj imovini kao kod bračne tekovine, vanbračni partner ima pravo na deo imovine stečene u vanbračnoj zajednici, ali mora da je dokazuje pred sudom. Činjenica da žena nije stupila u brak, ne znači automatski da prilikom prekida zajednice nema nikakva imovinska prava, ali se ona moraju dokazati. Bitno je da se napusti pogrešno uverenje da ako nisi u braku nemaš imovinska prava, a novijim izmenama zakon je vanbračne partere izjednačio sa bračnim i povodom prava na korišćenje porodične penzije.

4. Potraži pomoć

Još jedno od prava koje je značajno pomenuti jeste pravo na besplatnu pravnu pomoć. Svesni smo činjenice da nisu svi u istoj materijalnoj situaciji i da nije svaka žena/devojka u mogućnosti da finansira stručnu pomoć u vidu angažovanja advokata, zbog čega upravo mnoge i odustaju od pokušaja da se zaštite i zauzmu za sebe. Zato se možeš obratiti službi besplatne pravne pomoći u opštini na kojoj stanuješ koja će ti pružiti potrebnu pravnu podršku u ostvarivanju i zaštiti tvojih prava.

5. This is a (wo)man's world

Da se ne bi stvarala bilo kakva zabuna, navedena prava mogu jednako ostvariti i muškarci. Ali postoje i ona rezervisana samo za osobe ženskog pola po prirodi stvari. Ova se prava odnose npr. na novčanu naknadu po osnovu rođenja i nege deteta i posebne nege deteta, kao i na roditeljski dodatak, što garantuje Zakon o finansijskoj podršci porodici sa decom. Novčana pomoć može biti od značaja ženama koje su nezaposlene, tj. pre rođenja deteta nisu imale zaključen ugovor o radu, već su prihode ostvarivale po nekim drugim osnovima (ugovor o delu, samostalno obavljanje delatnosti i sl.).

Da sumiramo, imaš pravo:

  1. Da se obratiš policiji i tražiš hitnu meru zabrane prilaska ili iseljenja iz stana ako si žrtva nasilja
  2. Da tražiš pravo stanovanja ( habitatio ) do punoletstva deteta, ukoliko ne poseduješ nepokretnost
  3. Na deo imovine koju si sa partnerom stekla u vanbračnoj zajednici
  4. Na besplatnu pravnu pomoć
  5. Na finansijsku pomoć države po osnovu rođenja i nege deteta

Važno je da znaš.