Na društvenim mrežama, naročito na TikToku, sve više se širi trend poznat kao „princess treatment“, odnosno „tretman princeze“. Iza ovog naizgled bezazlenog izraza krije se niz svakodnevnih gestova koje muškarci navodno upućuju ženama iz galantnosti: otvaranje vrata, insistiranje da oni plate večeru, preuzimanje logistike prilikom zajedničkog izlaska i slično. Za neke, to su znaci pažnje koji vraćaju romantiku u savremene odnose. Za druge, zamaskirana reprodukcija duboko ukorenjenih rodnih stereotipa.
Upravo ta dvosmislenost stavlja „princess treatment“ pod lupu feminističke kritike, piše ELLE. Jer dok se sa jedne strane predstavlja kao čin poštovanja i obožavanja partnerke, sa druge strane često se u praksi svodi na pasivizaciju žena i osnaživanje tradicionalne podele uloga – on vodi, ona prati. On govori, ona ćuti. On rešava, ona se smeška.
U sve većem broju sadržaja koji se objavljuju pod tim heštagom, prisutan je narativ u kojem se ženama savetuje da budu „tihe, nežne, doterane, nenametljive“. Ukratko, da ne „zauzimaju prostor“ i "ne narušavaju autoritet svog partnera". Ponekad se ide i korak dalje, pa se preporučuje ženama da izbegavaju direktnu komunikaciju sa drugima (na primer s konobarom), jer se to navodno ne uklapa u sliku „ženstvene princeze“.
Uloga muškarca u tom odnosu je da bude „glava kuće“, zaštitnik i donosilac odluka. Kritičari ovog trenda upozoravaju da se iza prividno šarmantnih gestova često krije poruka o ženinoj inferiornosti i očekivanju da se ponaša u skladu sa patrijarhalnim normama.
Pojedine korisnice mreža ovu dinamiku vide kao način da koriste sistem u svoju korist – „kad već postoji patrijarhat, zašto ne uzeti bar nešto od toga“, glasi jedan od najčešćih komentara. Ovaj oportunistički pogled, ne menja činjenicu da ovakav model odnosa dugoročno učvršćuje zavisnost žene od muškarca.
Zabrinjavajuće je i to što se ovaj narativ često plasira mladim devojkama pod velom „životnih saveta“ ili „ženstvenostii kao snage“, dok se zapravo promoviše samoponištavanje u ime iluzorne sigurnosti.
U vremenu kada se borba za ravnopravnost još uvek vodi na mnogim frontovima (od ekonomije do roditeljstva), romantizacija štetnih obrazaca ponašanja zapravo nas vraća korak unazad. U pitanju je ideologija u kojoj žene nemaju pravo na glas, izbor. A to sa ravnopravnošću nema nikakve veze – ni bajkovite, ni stvarne.