"Nikada joj ne zatvarajte vrata": Vanja Macanović iz AŽC povodom pokretanja kampanje "Dok nas smrt ne rastavi"
Povodom pokretanja kampanje razgovarali smo sa Vanjom Macanović iz AŽC o tome zašto je ista važna, kao i koji su načini da se pomogne osobi koja je potencijalno u opasnosti.Poslednji femicid u BiH zabeležen je 16. novembra. Tridesetdvogodišnja žena stradala je od ruke svog bivšeg partnera, istog koji joj je danima, nedeljama, mesecima pre konačnog čina pretio. Napad se, kako su mediji preneli, dogodio na Trgu Ivana Krndelja. Ubistvo na javnom mestu - femicid. Iako ne postoje zvanični i tačni podaci, iz organizacija civilnog društva procenjuje se da se radi o "oko" 11 ubistava godišnje. Ovo je prvo ubistvo žene nakon što su usvojene izmene Krivičnog zakona Federacije BiH, kojim je femicid okarakterisan kao krivično delo teškog ubistva koje povlači strože sankcije.
Poslednji femicid u Srbiji zabeležen je 4. novembra. Bio je to četrnaesti, samo ove godine. U Srbiji femicid i dalje nije posebno definisan. Žene, kao i deca ako su deo porodičnog okruženja, često su izložene nasilju. Iz straha uzrokovanog pretnjama i kontrolom nametnutim od strane partnera, često, gotovo nikad, ga ne prijave. Zato je od neizmernog značaja, od životnog značaja, da okruženje to primeti i da društvo to osvesti.
Kampanja koja je pokrenuta na regionalnom nivou, a čiji su nosioci kod nas žene iz "Autonomnog ženskog centra" pod nazivom "Dok nas smrt ne rastavi" ima za cilj upravo to - edukaciju. Odnosno da nauči građane kako da uoče određene paterne ponašanja koji su potencijalno problematični i kako da na adekvatan način prijave nasilje.
Povodom pokretanja kampanje razgovarali smo sa Vanjom Macanović iz AŽC o tome zašto je ova kampanja važna, zašto je baš venčanica simbol ove inicijative, koji su načini da se pomogne osobi koja je potencijalno u opasnosti i koje su aktivnosti planirane u narednom periodu.
Šta je glavni cilj kampanje "Dok nas smrt ne rastavi" i zašto je važno da se upravo sada pokrene?
Glavni cilj je edukacija javnosti i prevencija femicida, kroz podizanje svesti javnosti o tome šta su sve znaci partnerske veze u kojoj postoji ponašanje koje ukazuje na to da može doci do težeg povređivanja žene ili ubistva. Takva ponašanja se nazivaju prisilna kontrola i predstavljaju sve one oblike psihičkog, ekonomskog i seksualnog nasilja koja nisu vidljiva ljudima spolja, a koja žene koje žive u takvoj vezi svakodnevno doživljavaju.
Ovakvo ponašanje bi trebalo da prepoznaju devojke i žene koje su u takvom partnerskom odnosu, ali i svi oni koji poznaju ženu koja živi u nasilju. Potrebno je da okruženje razume njeno ponašanje koje, posmatrajući sa strane, može delovati iracionalno i najvažnije, da joj nikada ne zatvaraju vrata, šta god ona bila prinuđena da uradi pod pritiskom i nagovorom svog nasilnog partnera.
Kampanjom želimo da ukažemo na to da se ubistva žena koje žive u ovakvom partnerskom odnosu mogu sprečiti ako žena i osobe koje su joj podrška prepoznaju sve ove "signale" i pomognu joj da se obrati ženskim organizacijama, te da se potom napravi plan prijavljivanja nasilja koji će osigurati da nakon prijave i ona i deca budu bezbedni.
Šta zapravo predstavlja crna venčanica i kako ste odlučili da ona postane simbol kampanje?
Iako mi svi verujemo, ili želimo da verujemo, da su venčanja puna sreće i veselja, kada pružate pomoć ženama koje su preživele nasilje, ne možete a da ne čujete da su mnoge žene prvi šamar dobile upravo tokom venčanja ili odmah nakon njega. Crna venčanica, delo naše poznate kreatorke Marije Tarlać, simbol je naše kampanje, ali nije provokacija, već poziv da otvorimo oči pred stvarnošću u kojoj najveći broj žena strada od ruke sadašnjeg ili bivšeg partnera, te da po njih najopasnije mesto može biti mesto stanovanja.
Venčanica, koja inače označava ljubav, nadu i novi početak, ovde podseća na žene koje su izgubile život zbog nasilja i na odgovornost društva da reaguje na vreme. Kroz ovaj snažan simbol, kampanja postaje glas otpora femicidu i poziv na zajedničko delovanje.
Kako ste došli na ideju da kampanja bude regionalnog karaktera?
Ženske organizacije u regionu imaju veoma blisku saradnju i sva naša zalaganja na polju sprečavanja femicida su zajednička. Kada je agencija McCann predložila da ovu kampanju probamo da proširimo na ceo region, sve ženske organizacije iz 7 susednih zemalja (Severna Makedonija, Crna Gora, Bugarska, Albanija, Bosna i Hercegovina i Hrvatska i Slovenija) su se rado priključile. Jednaku volju da ovoj kampanji daju svoj nesebični doprinos pokazali su - kreatorke i kreatori venčanica, poznate žene koje ih nose dočaravajući njihovu simboliku, fotografi, PR i medijske agencije, ali i svi drugi koji su nas svojim dobrotvornim radom podržali.
Koji obrasci ponašanja, na koje javnost treba da obrati pažnju, najčešće dovode do femicida?
Od omalovažavanja, urušavanja njenog samopouzdanja, iskrivljavanja realnosti, stalnog optuživanja, mikrokontrole svih ženinih dnevnih aktivnosti, zabrane viđanja sa porodicom i prijateljicama ili optuživanjem istih da im ne žele dobro, kontrolom svih njenih finansija, pa do prisiljavanja na određene seksualne radnje ili ponašanja pod ucenama i pretnjama.
Nama je veoma bitno da žene, koje i dalje nisu sigurne da li je partnerski odnos u kom su nasilan, prepoznaju da je to što se predstavlja kao ljubav i briga u stvari izolacija i kontrola - svakodnevno odvoženje i dovoženje sa posla kako ne bi mogla da ode sa drugaricama na kafu, često proveravanje ukoliko je otišla negde bez njega, obavezno javljanje video pozivom radi proveravanja da li je ona zaista tu gde je rekla da je i sa kim je rekla da je, proveravanje njenog mobilnog telefona, praćenje i prisluškivanje njenih razgovora i poruka.
Takođe, važno je da prepoznaju da je pretnja samoubistvom izgovorena od strane partnera faktor visokog rizika, kao i davljenje i činjenica da nasilan partner ima dostupno oružje. Poslednjih godina se pokazalo da su oni koji su izuzetno digitalno pismeni i dobro poznaju moderne tehnologije veoma opasni učinioci nasilja, budući da im je ponašanje poput praćenja, prisluškivanja i slično, zahvaljujući njihovim znanjima olakšano.
Koji su najefikasniji načini da se pomogne osobi koja je potencijalno u opasnosti?
Načini na koje može da se pomogne ženi koja je u opasnosti mogu biti različiti i zavise od okolnosti u kojima se zateknete. Ukoliko ste recimo na ulici i vidite da se dešava nasilje, potrebno je proceniti da li prvo pozvati policiju ili snimiti to što se dešava i zajedno sa drugim očevicima pokušati da se učinilac nasilja okruži i time odvoji od žene koja doživljava nasilje. Ako čujete da se nasilje dešava u vašoj zgradi, možete pozvati policiju i insistirati da budete anonimni, ali reći da posedujete snimak svega sto se čulo.
Veoma je važno da, kada prijavljujete nasilje kome svedočite ili znate da se dešava, naglasite da ga prijavljujete bez saglasnosti žene ili dece koji nasilje preživljavaju. Neophodno je uvek imati u vidu da svaka prijava povećava rizik u kome se žena i deca nalaze, te bi i same institucije u tim slučajevima morale obazrivije da postupaju. Osim toga, svi građani i građanke se uvek mogu obratiti ženskih organizacijama i zajedno sa nama napraviti plan anonimnog prijavljivanja, tako da žena koja trpi nasilje nakon te prijave bude bezbedna.
Koje aktivnosti u okviru kampanje su planirane u narednom periodu kako bi se podigla svest i edukovala javnost?
Kampanja će u narednom periodu biti usmerena ka građanima i građankama, kako bi mogli da prepoznaju ove specifične forme nasilja i pozovu ženske organizacije pre nego što nasilje prijave institucijama, kako bi se procenio rizik u kome se žene nalaze, napravio bezbednosni plan i dobile sve informacije o načinima na koji zaštita može da se ostvari i koliko dugo ti postupci traju. Takođe, 6. decembra nam predstoji i obeležavanje jednog veoma važnog datuma - "Međunarodnog dana sećanja na žene žrtve femicida".