Bik je zemljani znak pa poput Device i Jarca opisuje čovekovu povezanost sa materijalnim svetom koji ga okružuje i kojeg je i sam deo. Jarac je cilj, Devica način na koji dolazimo do cilja, dok Bik predstavlja sam put kojim naša duša mora proći i na njemu ostvariti svoj smisao. Bikovi zato pre ‘zlopamtila’ jesu ‘pamtila’ i sećaju se svakog svog koraka na tom putu, a pogotovo pamte svako brdo i kamen koji su im bili prepreka. Ukoliko ste bili u ulozi prepreke, Bikovi će vas staviti na svoju crnu listu. Vrlo je moguće da nećete ni primetiti da odnos sa njima više nije isti što i jeste problem bikovske zlopamtilosti: Bik je površina zemlje iz koje niče mirisno cveće te on nastavlja da bude dobar prema vama i da vam se smeška dok se ispod površine zemlje krije sve ono što zapravo misli i oseća, krije se ključajuća voda.

Bikovi ne umeju ni da priznaju sebi postojanje određenog problema i zato nisu svesni da je prepreka na njihovom putu upravo nerazrešen problem iz prošlosti. Istina je da su Bikovi zlopamtila, istina je i to da oni ipak žele da budu bolji od toga, ali ih činjenica da im je neko načinio loše u svetu koji su videli u cveću i duginim bojama daje nemogućnost da se sa suoče sa istinom i surovošću sveta i kao takvog ga priznaju, oproste ili ne oproste ali nastave dalje svojim zamišljenim putem. Tako nas pesme Adele koja je Bik podsećaju na zaglavljenost između prošlosti i budućnosti, a jedan od njenih stihova govori upravo o tome: “Even If I knew my place should I leave it there? Should I give up, or should I just keep chasing pavements?