Insulinska rezistencijaje stanje organizma kod kojeg dolazi doslabljenja perifernog efektainsulina, čiji je glavni zadatak olakšavanje prelaska šećera, glavne energetske sirovine, iz krvi uciljana tkiva(jetru, mišiće, masno tkivo).

Posledica nedovoljnog perifernog efekta insulina se ogleda u pojačanoj proizvodnji i pojačanom izlučivanju insulina izbeta ćelijapankreasa, kako bi se očuvala ravnoteža šećera u krvi, a takvo stanje naziva sehiperinsulinemija.

Kratkoročno povišena koncentracija insulina u krvi dovodi do neprijatnih simptoma poput naglo nastaleslabosti, drhtavice i subjektivnog osećaja gladi,a koji se dodatno pogoršava nakon konzumiranja obroka bogatih ugljenim hidratima. Do navedenih smetnji dolazi zbogpada vrednostišećera u krvi, odnosno dolazi do hipoglikemije, što je samo po sebi razumljivo jer glavni zadatak insulina je smanjenje šećera u krvi (glikemije).

Pored toga, insulinska rezistencija često se krije iza iznenadnih kožnih oboljenja.

Posledice insulinske rezistencije

Osim kratkoročnih efekata, postoje idugoročne posledice insulinske rezistencije. Zbog anaboličkih svojstava insulina, višak u proizvodnji, izlučivanju i delovanju povećava sklonostgojenju, dovodi doporemećaja menstrualnog ciklusa, što kod žena može da ima za posledicu smanjenu plodnost.

Prema recentnim istraživanjima insulinska rezistencija je jedan od mogućih aktivatoraautoimunih upalnih procesakoji dovode doautoimune bolesti štitne žlezde,sHašimotovim tireoiditisom, autoimunom bolešću štitnjače kao posledicom.

Postavljanje dijagnoze

Kod postavljene kliničke sumnje na insulinsku rezistenciju do laboratorijske potvrde dođe se vrlojednostavno. Potrebno je samo učiniti2-satni OGTT test s određivanjem vrednosti šećera i insulina na prazan stomak i dva sata nakon ugljenohidratnog opterećenja.

Kako se boriti protiv insulinske rezistencije?

Prvi korak je upromeni životnih navikai fizičkoj aktivnosti,prema sopstvenom afinitetu. Vrlo je poželjno i korisno postupno krenuti s rekreacijom i sprovoditi je kontinuirano.

Drugi korak je u redukciji unosa ugljenih hidrata kroz ishranu. To ne podrazumevastroge redukcijske dijete, većprilagođavanjedo sada lošeg ritma ishrane, s glavnim ciljem eliminacije jedostavnih, odnosno rafinisanih ugljenih hidrata iz ishrane.

Treći korak, ukoliko prethodna dva nisu dala zadovoljavajuće rezultate, jesteuvođenje lekovakoji efektno povećavaju insulinsku osetljivost.

Izvor: ordinacija.hr