One su preduzetnice, inženjerke, pravnice, istoričarke, direktorke... Najuspešnije u svojim oblastima rada. I dok odvažno osvajaju najviše karijerne vrhove, istovremeno razlažu patrijarhalne mitove o podeli zanimanja na muška i ženska, ukazuju na moć ženskog zajedništva, i sa ideologijom da žene mogu sve, grade bolju budućnost za neke nove, mlade devojčice koje tek dolaze. One čine Vinariju 100 žena, i u intervjuu za Elle, pored omiljenog nam vina i hedonizma, govore o važnim temama poput biznisa, ekologije i aktivizma.

IMG_7503.JPG
Privatna arhiva 

O BIZNISU SA MILICOM MILOŠEVIĆ
Preduzetnica i direktorka sajta Stetoskop.info

Kako se postaje jedna od najuspešnijih preduzetnica u ranim tridesetim godinama?

Hvala na komplimentu, nisam znala da je tako (smeh). Pa verujem da vaše čitateljke već znaju da ne postoji jedinstveni recept. Upornost, učenje i jasni ciljevi su neophodni, ali ni sreća nije naodmet (a nekada je i presudna). Od početka sam se okružila pametnijima od sebe, bila sam hrabra (a i veoma mlada, pa je to išlo jedno uz drugo) i probala sam mnogo biznis modela, pristupa, menjala sam usput sve što je moglo bolje i tako je ostalo do danas. Zabavno je raditi ono što volite, ali potrebno je veliko odricanje, mnogo veština koje nisam planirala da steknem, kao i stalna prisutnost.

Kao žene, često se susrećemo sa različitom vrstom diskriminacije u biznisu - da li zbog pola, godina, načina oblačenja… Na koji način ste ih vi prevazilazili?

Imala sam veliku sreću da kao žena nisam imala većih, ili gotovo nikakvih, problema u poslu. Međutim, nisam slepa i svesna sam da predrasude i diskriminacija postoje. Mnogo sam o tome razmišljala, pogotovo s obzirom na to da firma čija sam direktorka zapošljava pretežno žene, i odlučila da se za ravnopravnost u poslu borim primerom. Ne borim se ničim drugim do znanjem, rezultatima, veštinama i osmehom. A od skoro, i dobrim vinom koje prave žene.

Ako biste put do uspeha morali da raščlanite na pet ključnih koraka, koji bi to koraci bili?

1. Brzina
2. Upornost
3. Učenje i menjanje kroz učenje
4. Rad sa pametnijima i sposobnijima od sebe
5. Poverenje u sebe, okolnosti, kolege i saradnike

Sa ove tačke gledišta, koji savet biste dali ženama koje žele da postanu preduzetnice, ali se i dalje nisu odvažile na to?

Ako razmišljaju o tome, najbolje vreme da učine nešto u vezi s time je danas. Neka pozovu ljude koji rade slične poslove ili su postigli određene uspehe i razgovaraju sa njima. Anketirajte ljude i pitajte ih da li im je određeni proizvod/usluga potrebna i menjajte. Krenite iz ljubavi i ostanite zaljubljene u ideju da gradite nešto svoje. 

Nije strašno uvideti kada nešto ne ide, to menjati, ali i odustati - sve je bolje od pasivnosti i zamišljanja „kako bi bilo da sam to uradila odmah kada mi je palo na pamet“.

Koji je bio vaš motiv da se pridružite Vinariji 100 žena i šta je ono najlepše što vam je donela?

Imala sam veliku privilegiju da sam u 100 žena gotovo od prvog dana, kada je na mestu vinograda bila samo zemlja. Svaki deo procesa uzgoja, do prvih flaša, imao je svoje izazove, ali bio je i posebno zanimljiv i motivišući na svoj način. Vinarija 100 žena donela mi je potvrdu da je moguće da žene imaju zemlju, vinograde i da mogu da prave vino - odlično vino. Upoznala sam sjajne žene, a danas mogu da ih nazovem svojim prijateljicama i partnerkama. Povezane smo na nivou ideologije da žene mogu sve, i nemamo dilemu kada je o tome reč.

O EKOLOGIJI SA MARIJOM PIVNEVI
Direktorka E-Reciklaže Beograd

U vremenu kada se više nego ikada priča o ekologiji i važnosti zaštite životne sredine, koliko je izazovno baviti se bilo kojim njenim segmentom?

Veliki su izazovi pred nama, ne samo institucija koje se bave ovom važnom temom, već i svih građana koji na dnevnom nivou pokušavaju da učine korak napred vezan za očuvanje životne sredine. Ogroman je broj segmenata u okviru očuvanja prirodnih resursa. Svaki od njih je veliki izazov za sve nas. To ne treba da nas parališe, već naprotiv, da nas motiviše da zajedno učinimo da naše okruženje i kvalitet života budu što bolji.

Upravo je to razlog zbog koga se bavim zaštitom životne sredine. Najlepši osećaj jeste kada znate da lično možete doprineti boljitku, kako na ličnom, tako i na nivou celog društva.

Sećate li se kada se rodila ljubav prema poslu koji radite danas?

Ljubav prema poslu koji danas obavljam javila se pre nego što sam počela time profesionalno da se bavim. Svest o ekologiji duboko je usađena u moje moralne i društvene norme. Imala sam sreće što sam odrasla u porodici koja je vodila računa o prirodi, ponovnoj upotrebi materijala, i na taj način razvila osećaj odgovornosti prema životnoj sredini. Naravno, u tom periodu odrastanja, sve smo to neuko radili, bez nekog specifičnog znanja o ekologiji i reciklaži. Danas je situacija mnogo povoljnija, postoje sistemska rešenja za očuvanje prirodnih resursa, kao i eksplicitni zakoni kojih se treba pridržavati.

Šta sve nedostaje ovoj zemlji da postane zdravija, zelenija i održivija?

Kao neko ko se profesionalno bavi ovom temom, moram reći da pre svega nedostaje svest o važnosti i značaju zaštite životne sredine.

Čini mi se da većina našeg stanovništva ovu temu uzima zdravo za gotovo. Osećaj odgovornosti i dužnosti izostaje, a sve se to manifestuje kroz sve veća zagađenja, sve više divljih deponija, neodgovornog ponašanja prema otpadu koji se odlaže na mesta koja nisu predviđena za to.

Sve ove aktivnosti doprinose da se opasne materije iz otpada koji se nalazi u prirodi, gde mu svakako nije mesto, razlažu u zemljište, dolaze do podzemnih voda, a na taj način u lanac ishrane.

A šta je ono što kao pojedinci možemo da uradimo, a da učestvujemo u očuvanju planete?

Edukacija dece i mladih. Osvešćivanje. Svako u svojoj grani delatnosti može naći način da edukuje I osvesti zajednicu o ovoj ključnoj temi.

Koji je bio vaš motiv da se pridružite Vinariji 100 žena i šta je ono najlepše što vam je donela?

Priča o Vinariji 100 žena je jedna ideološka bajka bez kraljeva i prinčeva (smeh). Kada sam prvi put čula za ideju o njoj, znala sam da ću postati deo te priče. Mnogo sam želela da se pridružim jakim i ostvarenim ženama koje podržavaju jedna drugu. Ljubav prema vinu okupila nas je i spojila, dok nas podrška i razumevanje drže na okupu. Retkost je da na jednom mestu pronađete toliko sjajnih žena kakve mi u vinariji imamo. Lepa atmosfera koju negujemo u vinariji svakako je doprinela da napravimo, neskromno rečeno, jedno sjajno trendi vino u kojem svi uživaju. A najlepše što mi je donela jeste osećaj pripadnosti jednoj prelepoj priči koja traje, niže uspehe i dobre proizvode.

O AKTIVIZMU SA EMILIJOM RISTIĆ
Inženjerka u Microsoft korporaciji

Kada govorimo o ravnopravnosti polova u odabiru zanimanja, vrlo često se na tom spisku nalazi i vaša profesija - čini se da su baš tu žene u manjini. Šta možemo da uradimo kako bismo zajedno širili svest o tome da žene mogu da budu baš sve što požele?

Žene su bile u manjini i u profesiji koju sam odabrala još sa osamnaest godina, a to je - biti inženjer. Od tih vremena pa do danas, ja se hvatam u koštac sa zanimanjima, hobijima i pozicijama gde je nedostatak žena vidljiv i baš zbog toga opcija odustajanja za mene ne postoji. 

Odrastati kao devojčica i graditi se kao žena u jednom nasilnom, patrijarhalnom društvu u devedesetim godinama ima posledice na sve nas, na celu moju generaciju, utiče takođe i na to kakve smo kao osobe, partneri, majke i kako mi odgajamo našu decu. Te mlade devojke činiće društvo sutra.

Ja sam odlučila da zarđale tekovine patrijarhata koje su u našoj sredini i te kako prisutne menjam aktivnom pričom sa svim mladim ženama koje srećem, mentorstvom i pomoći koju mogu da pružim kroz svakodnevni rad. Mislim da je odgovornost i obaveza svih žena koje su uspele da prevaziđu te izazove da kroz svakodnevne postupke menjaju stvari. To znači uključenje mladih žena u posao kojim se baviš i širenjem svesti da ne postoji „muško“ i „žensko“ zanimanje i ne postoje granice. Najveći neprijatelj mladoj ženi u našem društvu je nametnuti identitet sa kojim se ona bori i koji oduzima energiju. Ili, još gore, ne bori, već se letargično prepušta sudbini.

Upravo su se u Vinariji 100 žena i našoj zadruzi okupile žene koje su ignorisale nametnute identitete i sada fino, iz dana u dan, razlažu ukorenjen mit da u vinarstvu samo muškarci opstaju. Naprotiv, u poslednjih nekoliko godina ima puno uspešnih žena u ovom poslu. Mi smo i odlučile da sarađujemo sa njima i delimo iskustva i iz te energije i zajedništva smo i proizvele divno vino Rose, a imamo velike i ambiciozne planove za vreme koje dolazi.

Na društvenim mrežama čini se da smo glasnije, buntovnije i ujedinjenije više nego ikada ranije. Učestvujete li u ženskim borbama, koje vas najsnažnije dotiču, a za koje mislite da njihovo vreme tek dolazi?

Nisam baš uverena da smo ujedinjene, primećujem izolovane slučajeve borbe, ali neko ujedinjenje ne vidim. Često delujemo nemoćno i prihvatamo najlakšu moguću opciju: „Nije moj problem, ne mešam se.“ Moja borba je svakodnevna i ogleda se kroz rad sa mladim ženama, neprihvatanje banalnih klišea i rad na sebi. Pozicija mi je danas takva da mlade devojke mogu da povežem sa uspešnim ženama u oblasti STEM-a, radim sa njima na njihovim karijernim planovima, delim iskustva i pomažem u konkretnim izazovima koje imaju na poslu i životu - a to su uglavnom izazovi da kao žene budu uspešne u „muškom“ poslu. Izbegavam slajdove i prezentacije, priču o Diversity & Inclusion, i afirmaciju kroz tu priču - to nisam ja.

Upravo, koliko god puta afirmativno ponovile da je žena ženi drug, u praksi, vrlo često jedna sapliće drugu, ne veruje joj ili je osuđuje. Kakvo je vaše iskustvo i imate li neki savet kako da češće „pružamo ruku“ našim saveznicama, budemo solidarnije i podsticajnije?

Žena koja je sigurna u sebe i zna šta hoće od života nema takve porive, naprotiv, podržava drugu ženu na putu uspeha, šta god mera uspeha bila. Situacije koje pominjete po mom mišljenju češće su kod mladih još neizgrađenih osoba u poslovnom smislu i važe za bilo koju industriju i deo sveta. Ja sam sretala razne žene i sa nekima od njih sam se „pronašla“, a sa nekima ne. Imala sam sreće da neke zaista utiču na moj ostanak i opstanak u profesiji, neke su mi bile inspiracija, a neke primer kako ne treba. Danas je veoma lako pitati, tražiti, istraživati…„kucati“ na razna vrata i neka će se otvoriti dok neka treba da ostanu zatvorena. Savet mladim ženama je da traže i ispituju, koriste mreže i mogućnosti koje one pružaju. Nije ideja gledati samo najbolje jesenje/zimske kombinacije, već pronaći odgovore na neka pitanja, potražiti savet, naučiti nešto novo i ići dalje, napred.

Da li današnja savremena žena, koja ne želi da bira između poslovnog i privatnog života, može da ima i postigne sve?

Ne postiže se sve i nemaš sve - to postoji samo na Instagramu. To je jedna velika iluzija koja nas sprečava da živimo u ovom trenutku i uživamo u svemu što radimo. Ne postoji idealno, uvek postoji nešto što bi želela da je drugačije. Ako ne postoji ljubav prema profesiji, hobiju ili bilo čemu čime se baviš, onda negde grešiš i žrtva si društva u kojem ti nameću da radiš ono što većina radi. Vreme je takvo da ne postoji podela na poslovno i privatno, sve je isprepletano i zavisno jedno od drugog. Balans mora da postoji, ako ne postoji, treba raditi na njemu. Ako nema autentičnosti i odabira da budeš svoj i gradiš svoj put, postoji mogućnost da se pretvoriš u Chat Bot prijatelja - mamu - partnera - ćerku…

Koji je bio vaš motiv da se pridružite Vinariji 100 žena i šta je ono najlepše što vam je donela?

Projekat je neobičan i, reklo bi se, ekstravagantan za naše društvo. Moj motiv jesu žene okupljene oko ove ideje i konkretan angažman kojim dokazujemo da žene, čak i u ovom broju, mogu da realizuju ideju koja treba da traje u vremenu i prostoru. Inspiracija je i dugoročna vizija koju imamo, da kroz vinograde radimo nešto što je dobro za oblast u kojoj su nam vinogradi, da postoji realno obradiva zemlja gde uzgajamo razne sorte grožđa, gde postoje dugoročni planovi i lepa energija oko svega toga. Popiti čašu vina je krajnji ishod, ali sve pre toga je mnogo uzbudljivo, ponekad napeto i naporno, a opet protkano pozitivnom energijom. Zbog nje sam tu.

O HEDONIZMU SA RADMILOM RADIĆ
Doktorka istorijskih nauka u Institutu za noviju istoriju Srbije

Da li je svaki ljubitelj vina zapravo hedonista?

Pod terminom hedonizam može se smatrati vrlo širok spektar različitih (aktivnosti) uživanja i zadovoljstava koje čovek tokom života, spram ličnih nahođenja, zanimanja i potreba menja. Hedonizam se različito poima i zavisi od afiniteta ličnost, ali ja bih rekla da smo svi mi rođeni sa željom za uživanjem i potrebom za istom. Nažalost, hedonizam se vrlo često povezuje sa luksuzom - da li je to luksuzna garderoba, luksuzni kafići i restorani sa još luksuznijom hranom i pićem… Međutim, životno iskustvo naučilo me je da je čist hedonizam otvaranje boce vina bez ikakvog velikog i značajnog povoda. Povod je sam čin otvaranja i vinifikacije sa dragim osobama ili jednostavno, sa samim sobom. Potrebno je naučiti slušati sopstvene potrebe i sopstveno telo kojima je vrlo često potrebna samo „kapljica“, mali akt hedonizma koji će izazvati čitav niz istinski hedonističkih osećanja. Lepota se krije u jednostavnim stvarima. 

Za mene je hedonizam otvaranje boce vina dok čitam knjigu, kada pozovem svoje prijateljice da izađemo na „jednu čašu vina“, kada sa svojom porodicom uživam u ispijanju vina tokom porodičnog ručka.

Pravi vinski hedonista je, po mom mišljenju, onaj koji dopusti vinu da probudi sve ono što je uspavano u njemu samom i na taj način zagreje dušu, ali ukoliko pretera, to dobija jednu sasvim drugu krajnost. Kako bi rekli Francuzi: „Sve mode prolaze, samo vino ostaje.“

Kada biste ukus vina Rose 100 žena morali da opišete jednom slikovitom scenom iz života, koja bi to scena bila?

Uvek volim pitanja ovog tipa, budući da imam neku čudnu naviku da svaki put, prilikom probanja nekog novog vina, pokušavam da u glavi stvorim scenu iz života na koju će me to vino podsećati. Pokušavam da prizovem osećanja iz te situacije i povežem ih sa ukusom, mirisom i teksturom vina koje probam. Jedan benefit ove navike jeste to što bolje pamtim pojedinačna vina, tako što im pridajem još jednu dimenziju, pored fizičke, koju sama po sebi imaju. Ova moja, nazvala bih je „emotivna“ dimenzija, za mene je od presudnog značaja prilikom odabira vina u svakoj prilici. Objasniću vam kako biram vina i kako prizivam situaciju u glavi baš na primeru rozea.

Prva stvar koju gledam jeste boja. Možda kriterijum koji je mnogima najmanje važan, ali tu se krije moja vremenska odrednica. Boja je nežna i čista, ovo vino nije obavijeno tajnama i spletkama, već je iskreno, prijateljsko, toplo, a ti atributi mene vode u detinjstvo, doba srednje škole i posle fakulteta, iz ovog perioda svog života pamtim samo dobre trenutke. Sad, na osnovu mirisa još bliže ću odrediti vremenski interval. Četiri okreta čaše, nos iznad, pa polako… Miris je živ, uzbudljiv, sladak, a ovo me vodi u doba srednje škole. Da je miris umirujuć umesto uzbudljiv, otišla bih u detinjstvo, da je malo manje sladak, bio bi fakultet. Sve su to nijanse. U svakom slučaju, eto mene u srednjoj školi. Prvi dodir vina sa usnama, zadržim se tu nekoliko sekundi, ne otvaram usta još uvek. Dopuštam sebi da osetim hladnoću koja će me odvesti u jednu davnu zimu. I onda, konačno - ukus. Ukus je kao prvi poljubac sa osobom u koju ste već dugo zaljubljeni. Uzbudljivo, nepoznato, uplašeni ste, a opet, to je baš ono što ste želeli celim svojim bićem - taj poljubac i taj zagrljaj u hladnoj decembarskoj večeri. Ovo je jedno od mojih najdražih sećanja i neizmerno mi je drago što konačno imam i vino sa kojim mogu da ga povežem.

U vremenu u kom jurimo karijere, a hiperproduktivnost se postavlja kao glavni imperativ, koliko je važno da imamo „svojih pet minuta“ i na koji način vi uspevate da održite balans između posla i uživanja?

Kako kaže naša narodna poslovica: „Vinograd traži slugu, a vino gospodara“ - samo što ja svom vinogradu, pa ni svom poslu nisam sluga. Da, hiperproduktivnost se danas postavlja kao imperativ, ljudi boluju od raznoraznih bolesti današnjice, u stalnom su nadmetanju sa uspesima, dostignućima, nametnutim prestižom, a pri tome današnji čovek sebe pretvara u robota koji izvršava komande nametnute od strane okruženja. Kroz život sam naučila da spojim lepo i korisno. Stoga mi moj posao predstavlja zadovoljstvo. Ja nisam sluga vinograda, jer je upravo to grožđe od koga mi pravimo vino moj izvor i protivotrov hiperproduktivnosti. Granice nema jer ja uživam u svom poslu. Moj posao hrani moju dušu i telo. Ja se s njim ne takmičim, već je on deo mene. Zbog toga bih rekla - ja se borim protiv hiperproduktivnosti i nametnutih imperativa trudeći se da svakog dana podsećam sebe koliko je važno na putu uspeha ne izgubiti samog sebe.

Koji je bio vaš motiv da se pridružite Vinariji 100 žena i šta je ono najlepše što vam je donela?

Znate li onu izreku - žena je ženi vuk? Uvek mi je izazivala grč u stomaku. Pitala sam se - zašto? Da li mora biti tako? Odmalena nas majke uče da se klonimo nepoznatih muškaraca, gde god da idemo. Normalno je da zato očekujemo da imamo svoj kutak, ženski kutak, sklonište gde se možemo sakriti od svih opasnosti ovog surovog sveta. I onda, kao šamar, dočeka nas ta izjava - žena je ženi vuk. Tada se osećate usamljeno, bespomoćno, izolovano... Shvatite da nemate taj kutak i da ćete se, kao maleno jagnje, ukoliko date poverenje drugoj ženi, ubrzo naći u čeljusti vuka koji je nosio kostim ovce. Dugo mi je trebalo da svarim ovu izjavu i da dokažem sebi da ona ne mora biti tačna i da su nas, plašeći se onoga što možemo zajedno i želeći da nas otuđe, ubedili da je tačna. Upravo na tom putu spoznaje ženske snage pomogla mi je Vinarija 100 žena. Svaka od nas, koliko god godina imala, čime god se bavila i koji god životni put odabrala, predstavlja jedan deo nepokolebivog stuba zajedništva. Kada sam se pridružila Vinariji, shvatila sam: žena ženi NIJE vuk - žena je ženi prijatelj, oslonac, vetar u leđa i najveća podrška. Upravo taj osećaj jedinstva i saznanje da radimo jedna uz drugu, rame uz rame, jedna za drugu, a ne jedna protiv druge, najveće je blago koje sam od Vinarije dobila.

O VINIMA SA DRAGANOM MARKOVIĆ
Pravnica u ADS Wine

Sećaš li se kako i kada se rodila tvoja ljubav prema vinima?

Još na fakultetu počela sam da uživam u vinu - čaša uz ručak ili večeru, kao ritual u kom sam uživala, ali bez posebnog udubljivanja. Onda sam upoznala čoveka svog života koji se profesionalno bavi vinom, i od tada sam dobila dublja saznanja o kompleksnosti ovog čarobnog pića, i počela još više da uživam u njemu. Obilasci vinarija u zemlji i inostranstvu, mirisi vinskih podruma i degustacije doprineli su da se vremenom zaljubim u vino. Ljubav prema vinu i znanje koje sam stekla zaokruženo je kad sam pristupila ovom jedinstvenom projektu.

Postoji toliko izreka o vinu, a koja je najtačnija?

Najčešća je i najtačnija izreka - u vinu je istina. Dok uživamo u vinu, često govorimo svoje najiskrenije misli i želje. Legenda kaže da u odrazu vinske čaše možemo videti odraz svoje duše.

Šta si sve naučila kroz ovu priču? Kako o vinima, tako i o ženama i biznisu?

Vino je najstarije piće, otkriveno je pre 5-6 hiljada godina, usavršeni su metodi i načini proizvodnje, ali vekovima uzgajanje grožđa bio je „muški posao“ i nasleđivanje je bilo isključivo po muškoj liniji, kako porodične loze, tako i vinove loze. Sticajem okolnosti, pre nekoliko godina naša grupa žena kupila je zemlju u Vele Polju, u okolini Niša, koje ima idealne uslove za uzgoj vinove loze. Odlučile smo da iskoristimo tu priliku i uz pomoć naših ženskih veza, uradile smo analizu zemljišta na institutu u Italiji, i posadile idealne sorte za to podneblje, te hrabro otpočele proizvodnju vina uprkos predrasudama. Naš put je pun izazova i neizvestan, ali motiviše nas ideja da će sutra i naša deca moći da nastave našu vinsku priču. I evo, već duže od četiri godine zaista uživamo u svim procesima, izazove prevazilazimo posvećenim radom, stalnim usavršavanjem i razmenom naše ženske energije i ideja. Zajedno smo zaista jače.

Na koji način funkcioniše Vinarija 100 žena - kako one mogu da vam se pridruže, šta dobijaju, koje su aktivnosti, obaveze…?

Naši vinogradi su isključivo u vlasništvu žena, i u ovom momentu ima nas 46, a pod zasadom imamo 30 hektara vinograda. Vinarija okuplja kako žene iz raznih delova Srbije, tako i iz inostranstva.

Vinariju čine uspešne i hrabre žene, različitih zanimanja, senzibiliteta, godina, i svaka daje doprinos u delu u kom je najbolja. Nit koja sve nas spaja jeste ljubav prema vinu, preduzetnički način razmišljanja i iste vrednosti.

Kroz ovaj projekat mi se upoznajemo i povezujemo, i sve članice istinski su posvećene vinu i našem zajedničkom projektu. Osnovni preduslov za dobro vino je kvalitetno grožđe, i mi smo naše vinograde od prvog dana obrađivale po najvišim standardima. Takođe, nema dobrog vina bez posvećenog vinogradara koji štiti i neguje vinograd, ni bez dobrog tehnologa koji pravi i neguje vino, a naša vinarija ima i tu dodatnu komponentu, a to je ta naša ženska energija i sadejstvo

Vinarija mi je donela mogućnost da zajedno sa sjajnim ženama podižem jedan unikatan brend. Kroz naš projekat šaljemo jednu širu poruku, a to je da žene mogu da budu kreatori dobrog proizvoda, i u tradicionalnom muškom poslu, i nadam se da smo pozitivan primer koji inspiriše. Sa našom prvom etiketom rozea, kojom smo se predstavile ovog proleća, postavile smo visoko lestvicu, prodale smo svu količinu u vrlo kratkom periodu i dobile medalju na međunarodnom sajmu vina Wine Vision by Open Balkan, sve to dalo nam je vetar u leđa. Vinariji 100 žena i u budućnosti želim vrhunski proizvod iz vinograda i dugo trajanje da i naredne generacije uživaju u plodovima našeg sadašnjeg rada.