Irvin Jalom je svetski poznati psihoterapeut koji svojim knjigama dotiče duše velikog broja ljudi širom sveta. U svom radu sa klijentima i u pisanju spaja egzistencijalizam i humanizam. Napisao je nekoliko knjiga koje su besteseleri: Kada je Niče plakao, Lečenje Šopenhauerom, Krvnik ljubavi, Ležanje na kauču, Problem Spinoza. Donosimo vam nekoliko citata iz njegovih čuvenih dela, koji gađaju direktno u centar duše.

  • Pre ili kasnije moraćete se odreći nade u lepšu prošlost.
  • Jedan od velikih životnih paradoksa je da samosvest rađa anksioznost.
  • Strah od smrti majka je svih religija, koje svaka na svoj način pokušavaju da ublaže agoniju naše konačnosti.
  • Živi dok si živ! Smrt gubi na svojoj strahoti onda kada čovek iskusi potpuno svoj život. Onaj ko u pravo vreme ne živi, ne može u pravo vreme ni umreti.
  • Ne dozvoli da život živi tebe. U suprotnom ćeš dočekati četrdesetu osećajući kao da nikad nisi živeo. Živi sad tako da se sa pedeset godina nećeš osvrćati ka svojim četrdesetim sa žaljenjem.
  • Slava se sastoji od mišljenja drugih i zahteva da živimo po njihovim željama. Ako tražiš sreću, ne traći svoj život boreći se za ono što ti zaista nije potrebno.
  • Ne volim da radim sa pacijentima koji su zaljubljeni. Možda je to zbog moje zavisti - i ja žudim za očaravanjem. Možda zato što su ljubav i psihoterapija suštinski nespojive. Dobar terapeut se bori sa tamom i traži prosvetljenje, dok je romantična ljubav održavana misterijom i raspada se pri dubljem analiziranju i upoznavanju. Mrzim što sam krvnik ljubavi.
  • Ljubav nije samo iskra strasti između dvoje ljudi. Postoji beskrajna razlika između zaljubljivanja i ljubavi. Ljubav je način postojanja, model življenja u poveznosti, a ne čin ograničen samo na jednu osobu.
  • Da li misliš da cvet cveta da bi bio viđen? On cveta zbog samog sebe, a ne zbog drugih.
  • Da bi se neko istinski povezao sa nekim drugim, prvo se mora povezati sam sa sobom. Ako nismo u stanju da prigrlimo sopstvenu usamljenost, samo ćemo to drugo biće koristiti kao štit od izolovanosti.
  • Brak ne sme biti zatvor, već bašta u kojoj se nešto plemenito uzgaja.
  • Bilo je vreme u našim životima kada smo bili toliko bliski da se činilo da ništa ne ometa naše prijateljstvo i bratstvo, a razdvajao nas je samo mali mostić. Taman kad ste hteli da ga zgazite, pitao sam vas: Hoćete li da pređete preko mosta do mene? Odmah više niste hteli; a kad sam opet pitao, ćutali ste. Od tada su se među nama bacale planine i bujične reke i sve što razdvaja i otuđuje, a i da smo hteli da se okupimo, ne bismo mogli. Ali kada sada pomislite na taj mali mostić, reči vam izostaju i jecate i čudite se.
  • Lakše je slušati naređenja, nego komandovati samim sobom.
  • Dom nije mesto – to je stanje svesti.
  • Svaka osoba mora da odluči koliko istine može da podnese.
  • Zapitaj se ko su ti ljudi koji su sigurni u sebe, večito vedri i mirni. Takvi su samo ljudi bez vizije, prosti ljudi i deca… Očajanje je cena koju čovek plaća za svoju samosvesnost.
  • Samo ranjeni iscelitelj može zaista lečiti.
  • Život je iskra svetlosti između dve praznine: tame pre rođenja i tame smrti.
  • Ne rađajte decu dok ne budete spremni da budete stvaraoci i da stvarate stvaraoce. Pogrešno je rađati decu iz potrebe, koristiti dete za ispunjavanje sopstvene usamljenosti, proizvoditi kopije sebe kako bismo sebi obezbedili svrhu. Pogrešno je tražiti besmrtnost sejući svoje seme u budućnost, kao da će ono zadržati vašu svest.
  • Čovekov duh sačinjen je od njegovih izbora.
  • Kao opšte pravilo, što je manji osećaj ispunjenosti života, veća je anksioznost oko smrti.
  • Secirajte dublje svoje motive. Naći ćete da niko nikada nije učinio ništa uzvišeno za drugoga. Svi postupci su usmereni ka sebi, sve usluge sebi, sva ljubav je ljubav prema sebi… Zaronite dublje i shvatićete da ne volite njih: ono što volite su prijatni osećaji koje takva ljubav stvara u vama!