Za razliku od odluka koje donosimo na intelektualnom nivou, svesna odluka je podržana i osećajem i delovanjem. Za svesne odluke potrebna je bistrina uma jer cilj treba da bude jasno definisan kako bismo mogli da osetimo čemu težimo. U filozofiji joge, sankalpa je odluka koju razumemo i osećamo. Sankalpu treba pažljivo da odaberemo i formulišemo u jednostavnoj, jasnoj i preciznoj rečenici koja je usmerena na lične ciljeve i težnje. Kada formulišemo težnju, treba da budemo sasvim iskreni sa sobom i da prepoznamo da li sebi namećemo ciljeve koje bismo voleli da imamo kako bismo potvrdili svoj uspeh ili intelekt. Potom prestanemo da mislimo o svojim ciljevima i dozvolimo sebi da ih osetimo. Dovoljno je da pažljivo slušamo sebe i razumećemo.

Rečenica treba da bude pozitivna, da definišemo ono što želimo da postignemo, a ne ono čega želimo da se oslobodimo. To je precizno izražena afirmacija, formulisana u sadašnjem vremenu, sa fokusom na ono čemu težimo, i doživljena kao da već jeste: kada u sebi izgovaramo sankalpu, osećamo kao da je to što želimo već postignuto čime u stvari dopuštamo mogućnost da bude ostvareno. Sankalpa je u drevnim knjigama opisana kao seme koje sadimo tamo gde ima uslova da se primi i raste - u trenucima dubljeg kontakta sa sobom, kada osećamo jedinstvo glave i srca. Periodi svesnog opuštanja i uopšte, trenuci kada smo zaista prisutni i usmereni, pravi su trenuci za mentalno izgovaranje sankalpe.

Oseti sebe

Sada duboko udahnemo kroz nos, malo zadržimo dah da se pripremimo da kroz izdah otpustimo stres, pa izdahnemo na usta. Još jednom svesno duboko udahnemo, pa malo zadržimo dah... Dodatno se rasteretimo sa izdahom. Nastavimo da dišemo lagano i osećamo protok vazduha u nozdrvama. Udah me osvežava, izdah me opušta.

Osetimo trenutni položaj tela, promeškoljimo se malo da nađemo najudobniji položaj i još više se opustimo. Osećamo pritisak tela na podlogu i osećamo kontakt sa podlogom, stolicom ili foteljom gde sedimo. Dišemo sasvim prirodno i ništa ne radimo, samo osećamo svoje telo i svoj dah, osećamo kako sa svakim izdahom sve više opuštamo svoje telo. Opustimo ramena i vrat, opustimo vilicu, blago otvorimo usta i otpustimo svu napetost sa lica. Osetimo stopala, kontakt sa podlogom, promrdamo malo prste na nogama pa potpuno opustimo stopala. Fokusiramo se na stomak i grudi i osećamo kako se pokreću pri udahu, a kako pri izdahu. Osećamo kako se grudni koš širi i skuplja u ritmu daha… Svedočimo sopstvenom disanju koje se dešava samo od sebe, prirodno i tečno… Prepustimo se dubokom osećaju ovog toka, ovog ritma i uživamo u svesnosti životne energije i prirodne harmonije.

Sada osetimo područje svog čela, malo podignemo obrve da fizički osetimo čelo, pa se opustimo i osećamo svoje čelo iznutra. Usmerimo se na prostor između obrva i samo malo držimo pažnju na ovom mestu. Možete sada da zatvorite oči na neki minut, da iznutra još dublje osetite ovaj prostor.

Pošto smo se svesno pozicionirali na pravo mesto, spremni smo da se bavimo temom namere. Oseti reč namera, priseti se kako je to kad nešto nameriš, kad odlučiš da hoćeš, kad nema mesta za izgovore nego pronalaziš načine i stvaraš prilike. Oseti kakav vetar u leđa daje snaga namere.

Umetnost postavljanja namera je svojevrsna inicijacija jer je namera samo početak. Slede akcija, realizacija i manifestacija, a bez jasne namere, nema ni jasne akcije. Da bi se namera harmonično realizovala, ne sme biti postavljena iz ega, nego iz svetlosti svesnosti.

Svesno telo

Ponovo osetimo svoje telo i primetimo da li je opuštenije nego pre nekoliko minuta. Proverimo da li nam je zaista udobno u ovom položaju ili možemo da se smestimo još udobnije. Osetimo celo telo od stopala do vrha glave i iz sopstvene svesnosti postavimo najlepšu nameru koja se odnosi na telo:

U kakvom stanju nameravaš da održavaš svoje telo?

Neka namera bude izražena što jasnije i što preciznije: Nameravam da se osećam lako i radosno u svom telu.

Preciziraj svoju nameru, kaži je odlučno u sebi, pa je udahni u svaku svoju ćeliju i oseti kako ona već kreće da se razvija... Namere negujemo svojom pažnjom, namera je seme, a pažnja je voda kojom zalivamo to seme. Namera raste i razvija se jer smo spremni da preduzmemo sve što je do nas da se realizuje.

Svesno srce

Stavimo sada levi dlan na srce i osetimo kontakt. Osećamo otkucaje srca, osećamo pulsiranje. Počnemo da dišemo punim plućima, a kao da dišemo direktno u svoje srce. Osećamo ritam srca, otvaramo se i dublje povezujemo sa svojim srcem.

Iz ovog stanja postavljamo nameru koja se odnosi na srce:

Šta je tvom srcu najpotrebnije ovih dana?

Postavi nameru da ćeš da pružiš svom srcu upravo to što mu je najpotrebnije na primer: Nameravam da u svom srcu negujem mudrost i istinu.

Precizirajte svoju nameru, osetite je pa je udahnite duboko u svoje srce i opet kao da sadimo seme jednog predivnog cveta koji će zalivan našom pažnjom i našim akcijama da raste da raste, buja i blista. Zamisli da tvoje srce već sada dobija sve što mu je potrebno.

pexels-pixabay-268092.jpg
Foto: Pexels/Pixabay 

Svesna glava

Vratimo fokus na čelo i malo zadržimo pažnju ovde da ponovo osetimo ovo mesto i da postavimo sledeću nameru.
Koje dve vrline ili osobine su ti sada najpotrebnije da ti u glavi bude mirnije i opuštenije?

Možda ti treba više discipline, možda strpljenja, možda više igre, uzemljenja, saosećanja... izaberi dva kvaliteta i postavi ih kao svoju nameru za svoju psihu na primer:

Nameravam da negujem strpljenje i doslednost.

Oseti u svojoj glavi kako već osnažuješ upravo ta dva kvaliteta koja su ti potrebna i oseti kako ti u glavi postaje bistrije i kako otvaraš nove prostore jer nameravaš da neguješ ova dva kvaliteta.

Svesno društvo

Sada opet osetimo svoje telo, osetimo podlogu, osetimo celu prostoriju u kojoj smo... Prisutni smo ovde i sada, u svom telu, u ovoj prostoriji, u ovom gradu, u ovoj državi, na ovom kontinentu, na planeti Zemlji... Osećamo da smo istovremeno prisutni i u svom umu i u svom srcu i u svom telu isto kao što smo u svom gradu, državi, na ovoj planeti.

Kada pomisliš na svoju prisutnost na planeti Zemlji, pomisli i na sve ljude, životinje i biljke koje čine tvoju svakodnevicu, pomisli na svoju porodicu, na bliske ljude, saradnike, poznanike, slučajne prolaznike... Sagledaj sve svoje društvene interakcije pa postavi nameru koja se odnosi na društveni život i uopšte društvene odnose:

Kako želiš da komuniciraš sa ljudima i kakve društvene odnose želiš da imaš?

Oseti šta ti je na ovom planu najznačajnije, preciziraj i postavi kratku i jasnu nameru kao na primer:

Nameravam da uvek imam otvorenu iskrenu komunikaciju sa svetom oko sebe.

Definiši svoju nameru koja se odnosi na tvoje relacije sa svetom, pa je oseti u celom telu. Oseti kako ta namera u tebi vibrira i zrači i obasjava sve oko sebe, oseti kako širiš ovu nameru u svet.

Svesna sadašnjost

Ponovo osetimo strujanje vazduha u nozdrvama, dišemo sasvim prirodno, ali sada nam je već mnogo lakše da budemo potpuno prisutni u svom disanju. Postavimo sada jednu nameru za sadašnji trenutak i za narednih nekoliko sati, neku kratku i jednostavnu na primer:

Nameravam da odem u šetnju pre ručka.

Nameravam da napravim divnu obrok salatu za večeru.

Nameravam da noćas slatko spavam i da se ujutru radosno probudim.

Odlučimo nešto sasvim jednostavno što se odnosi na narednih nekoliko sati i pošto smo precizirali i u sebi jasno rekli svoju nameru, sada energično protrljamo dlan o dlan da utisnemo tu nameru u svoje dlanove… Još malo protrljamo, da osetimo kako su nam se dlanovi lepo zagrejali pa onda opustimo ruke i samo osećamo svoje dlanove. Osećamo senzacije i integrišemo u sebe sve ove namere koje smo postavili i koje ćemo negovati svojom svesnošću, pažnjom i, naravno, akcijama, a one će se sa lakoćom realizovati... A sada idemo da ostvarimo nameru za svesnu sadašnjost. Vi već znate šta je to što baš sada možete da uradite. Nasmešite se i uživajte u realizaciji.