1. Mit: Ne možete proizvesti nove moždane ćelije 

Činjenica: Na časovima biologije u srednjoj školi naučili smo da smo rođeni sa određenim brojem moždanih ćelija i da ih nikada neće biti više od toga. Ako bismo tu zalihu iscrpili nezdravim načinom života ili jednostavno starenjem, naše moždane funkcije bi opale. Međutim, otkriće iz 1998. godine promenilo je način na koji većina ljudi razmišlja. Dok su proučavali kako se ćelije raka dele i razmnožavaju, naučnici su pacijentima (koji su pristali na to, naravno) ubrizgali supstancu koja obeležava nove ćelije. Prilikom obdukcije pacijenata koji su oboleli od raka, naučnici su pronašli nove ćelije u moždanom tkivu – njihov mozak je sadržao nove neurone. "Danas je potvrđeno da se neurogeneza (stvaranje novih moždanih nervnih ćelija) dešava tokom čitavog života čoveka", kaže Justin Rhodes, profesor psihologije i neurologije na Univerzitetu Illinois. 

Zaključak: Proces propadanja moždanih ćelija možete usporiti ako redovno idete u teretanu. Prilikom eksperimenata koje je izvodio profesor Rhodes, ali i drugi naučnici, miševi koji su trčali u malim krugovima nekoliko nedelja, imali su dvostruko više novih moždanih ćelija u odnosu na životinje koje su mirovale. Takođe, su imali i bolje rezultate na testovima memorije i snalaženja u prostoru.

2 . Mit: Trčanje uništava kolena

Činjenica: Ako često džogirate ljudi će vas sigurno upozoriti da su vam kolena na dobrom putu ka  artritisu. Studija sa Stanford univerziteta pratila je trkače tokom 20 godina. U početku je samo nekoliko njih imalo blagu sklonost ka artritisu. Nakon završetka studije, samo petina trkača imala je artritične promene, dok su iste devijacije zabeležene kod 32% onih koji su mirovali. Ozbiljan oblik artritisa zabeležen je kod 2% članova grupe trkača i kod 10% onih koji su mirovali. Istraživanje naučnika iz Austrije je, takođe, otkrilo da nema pogoršanja stanja kod ljudi koji trče dugačke deonice preko deset godina. Osim toga, zaključili su da dugoročna i redovna vežba štiti kolena, umesto da ih razara, jer podstiče obnavljanje ćelija hrskavice. 

Zaključak: Zanemarite hejtere. Čak i u svojim sedamdesetim i osamdesetim godinama, grupa trkača sa Univerziteta Stanford i dalje trči, a kolena su im vrlo očuvana.

3 . Mit: Ako vežbate dovoljno, postaćete fit

Činjenica: Istraživači u Finskoj su nedavno napravili program vežbanja u kome je učestvovalo 175 odraslih ljudi koji su do tada u velikoj meri izbegavali fizičke aktivnosti. Nakon 21 nedelje neki su postali izdržljiviji, neki su dobili veću snagu, a samo nekoliko njih je postiglo i jedno i drugo. To nije pošteno, svesni smo, ali ne postižu svi ljudi iste rezultate iz istog režima vežbanja. Tajna je u genima. Genetičari iz Istraživačkog centra Pennington (Biomedical Research Center Pennigton) pregledali su DNK 473 volontera koji su završili trening izdržljivosti. Istraživanja su pokazala da postoji čak 21 razlika u DNK lancu između onih koji su napredovali i onih koji treningom nisu postigli veliki uspeh.

Zaključak: "Ovo vam ne daje izgovor da preskočite vežbanje", kaže Claude Bouchard, profesor genetike na Penningtonu. On veruje da vežbe imaju svoju pozitivnu stranu  koja ne može da se meri time da li možete da pretrčite 15km ili da podignete teg od 30kg. "Jednostavno, neki ljudi su bolje genetski predodređeni za izvestan program vežbanja" kaže on.

PageBreak

Wellness mitovi
4 . Mit: Nikad previše treninga

Činjenica: Naučnici koji izučavaju vežbanje skenirali su srca olimpijaca koji se više ne takmiče, kao i članove ogranizacije 100 Marathon Club i uporedili ih sa kontrolnom grupom koju si činili ljudi koji imaju miran, „sedelački“, način života. Sportisti su imali ožiljke na svojim srčanim mišićima, dok ovi drugi nisu. Pitanje koliko je vežbe dovoljno za zdrav život ostaje otvoreno. „Manje sam zabrinut za ljude koji vežbaju previše, nego za one koji ne vežbaju uopšte", kaže kardiolog Dr. Paul Thompson iz bolnice Hartford u Konektikatu. Eksperimenti izvedeni na miševima na Univerzitetu Tsukuba u Japanu 2007. godine otkrili su da blago vežbanje (džogiranje od pola sata) povećava moždanu aktivnost tako što podstiče neurogenezu, dok ekstrmno trčanje usporava moždane funkcije. Naučnici na Univerzitetu Illinois su 2005. godine naterali miševe da trče više od dva sata, a zatim ih zarazili virusom gripa – 70% miševa je uginulo. Sa druge strane, gotovo svi miševi koji su imali umerenu fizičku aktivnost (trčanje 30 minuta) su se oporavili.

Zaključak: U vežbanju, kao i u većini stvari, najvažnija je umerenost.

5 . Mit: Starenje je genetski uslovljeno 

Činjenica: U cilju istraživanja toka starenja, na King’s koledžu u Londonu 2007. godine urađeno je istraživanje u kome je učestvovalo 2.401 britanskih pari blizanaca (neki su bili jednojajčani, a neki dvojajčani). Od njih je traženo da daju krv i otkriju svoje navike kada je vežbanje u pitanju. Naučnici su proučavali stanje telomera – kapica na krajevima DNK koje pomažu da DNK ostane netaknut prilikom deobe ćelija.  Blizanci koji su upražnjavali više telesnih aktivnosti imali su duže telomere, koje označuju zdravije i mlađe ćelije. Predočeni razultati promenili su pogled na proces starenja: "Mnogi efekti fizičkog izgleda za koje smo nekada mislili da su posledica starenja su, zapravo, rezultat fizičke neaktivnosti", objašnjava Hirofumi Tanaka, profesor kineziologije i zdravstvene kulture na Univerzitetu u Teksasu. 

Zaključak: Redovno vežbanje čini ljude biološki mlađima od onih koij ne vežbaju.

6 . Mit: Mišićima pod upalom je potreban led

Činjenica:  Stavljanje leda na mišiće pod upalom može da bude prijatan osećaj, ali naučnici postavljaju pitanje da li im to zaista pomaže. Jedna studija je pokazala da su ispitanici koju su sedeli u ledenoj kupki posle vežbanja osećali potpuno istu količinu bola kao i oni koji su se odmarali na klasičan način. U testu koji je usledio nakon toga (skakanje u dalj), grupa iz ledene vode se pokazala lošijom. 

Zaključak: Upotreba leda za umanjivanje bola i povećavanje efikasnosti mišića je pogrešna metoda. Led može privremeno da umrtvi mišić i da smanji upalu, a to je proces koji je neminovan da bi se mišić zalečio.

Tekst: Branislava Kostić