Iako joj sam naziv nameće žanr i jasno je da je u pitanju naučna fantastika, u poslednjoj i finalnoj sezoni - barem u prve četiri epizode koje smo imali priliku da odgledamo - dve stvari su prikazane u potpunosti realno. Pre svega, braća Duffer su u petoj sezoni serije "Stranger Things" odali omaž svim majkama, njihovim brigama i sposobnosti da budu neustrašive kada je u pitanju njihovo dete. A onda i muzici, kao univerzalnom leku svih životnih nepogoda.

(upozorenje: slede spojleri)

Majka.

Pa je tako, Karen Wheeler, u potpuno nespremnoj situaciji, pod dejstvom nekoliko čaša vina, bez trunke premišljanja, vođena isključivo zaštitničkim instinktom i nabojem neustrašivosti, koja se samo kod majki i viđa, polomila flašu vina o kuhinjski sto na pola i uperila je ka zastrašujućem stvorenju (demogorgon) koje je došlo po njeno dete. Iako je "čudovište" daleko snažnije od nje, u tom trenutku odmerenost njihovih snaga bila je na istom nivou. Uz reči - "Drži se dalje od moje ćerke", braća Duffer su kroz jedan nestvaran trenutak pokazali kolika snaga i moć zapravo leže u svakoj majci pojedinačno.

Pored majčinske ruke, koja je tu da obriše svaku suzu i pruži isceljujući, snažan zagrljaj, postoji i onaj drugi stub, podjednako važan u životu svakog od nas. Motiv čije se niti i note provlače od emitovanja prve epizode ove serije, koja je zbog ogromne gledanosti uspela da, barem na trenutak, obori Netflix. To je muzika.

Muzika.

"Muzika ima sposobnost da te pronađe, čak i u najmračnijim trenucima", je rečenica koju Max, jedna od glavnih junakinja serije, izgovara u petoj sezoni. I to je fakat. Jer ona ima sposobnost da nam pomogne da, pre svega, pronađemo sebe - u toj jednoj reči koja aktivira sijaset nezaustavljivih emocija, u onom konkretnom stihu sa rifom gitare na kraju koji dovede do eksplozije termometra osećanja, baš kao u dečijim crtaćima. Tu je da pruži utehu tom usamljenom osećaju povređenosti i da nadu da će nekad i negde - ili već sad - biti bolje.

Muzika je način da se "pobegne" iz drugog, mračnog sveta. To je rečenica koja se nalazi u Venovom dijagramu sličnosti između realnog sveta i serije "Stranger Things". Braća Duffer su uspela da kroz fantastiku, nestvarna bića i apsurdne svetove prikažu koliko samo jedna pesma može biti važna i značajna u životu svakog od nas.

Terapija.

To nije puka mašta braće koji itekako imaju razvijenu kreativnost. To je činjenica. Muzika predstavlja metodu kojom se leče traume. Ona predstavlja sigurno okruženje za emocionalno oslobađanje i jačanje otpornosti, smanjujući simptome depresije i anksioznosti. Mnoge studije dokazuju da slušanje muzike snižava hormone stresa i krvni pritisak.

Ona je način izražavanja i alatka kojom ljudi ukazuju na nepravdu i inspirišu kolektivnu akciju. Ona je zajednički jezik koji olakšava komunikaciju onda kada vam je baš teško ili mnogo lepo, a nemate adekvatne reči. Analizom tekstova, slušanjem i označavanjem važnih delova aktiviraju se naše moždane vijuge koje nas vode do novih otkrića.

Kao skriveni, ali ključni, deo ove serije, nije iznenađujuće, sem možda za samu Kate Bush, što je soundtrack serije toliko slušan i što je muzika osamdesetih doživela preporod i došla do vrhunca popularizacije. Zato posle svake epizode ostaje samo jedno pitanje: Koja bi bila moja pesma kada bih završila u The Upside Down svetu?