Ovo je spomenik svim ženama koje se ne plaše da pokažu svoja osećanja. Koje su dovoljno sigurne da se prepuste emocijama i dopuste sebi da vole. Koje su slobodne da zaplaču, makar i na sred ulice, kada toliko boli da mora kroz suze da izađe. Svim ženama koje se ne plaše, barem na trenutak, da izgube kontrolu, jer ništa u ovom suludom svetu nije tako i toliko savršeno. Za sve one koje ne kriju svoja osećanja ni od sebe ni od drugih.
To je spomenik svakoj nesavršenosti - od saplitanja baš u tom "pogrešnom" trenutku, preko svih bad habits do čestih nesigurnosti i neistrajnosti - koje čine ovaj život, zapravo, mnogo zanimljivijim i posebnim. Da, dobro ste pretpostavili - to je spomenik jednom od omiljenijih ženskih likova iz savremene kinematografije, Bridget Jones.
Bridget, koju tumači Renée Zellweger, postala je jedna od njenih najupečatljivijih uloga. Glumica možda ne deli toliko sličnosti sa proslavljenom anti-junakinjom, ali one su ipak donekle postale jedno. Bridget je Renée, i obrnuto. Iako, kada ih uporedimo, deluju vrlo različito: prva je rođena i vaspitavana u Engleskoj, srednje klase, udovica, majka dvoje dece; druga je Amerikanka rođena u Teksasu, slavna širom sveta, dvostruka oskarovka.
Ono što je suština, bez obzira na životni put koji izaberemo, jeste da se svako može pronaći u nespretnim doživljajima kroz koje Bridget prolazi. Ili u autoironičnim razmišljanjima koja beleži u svoje mnogobrojne dnevnike. Ili u činjenici da se ceo život bori s tim da ostavi cigarete i izgubi tih nekoliko kilograma viška.
Svako od nas je pomalo Bridget ponekad. Što je utešno. Kada se vratimo na početak ovog omanjeg teksta, sve ono što junakinja iz romantične komedije sebi "dopušta" zapravo je ono čemu svi mi i težimo - da budemo iskreni i osećamo celim bićem.
